Višeslojni parketi predstavljaju novu generaciju parketa, čija su svojstva znatno unaprijeđena u odnosu na masivne parkete. Zahvaljujući strukturi daske te međusobnoj povezanosti nosivog sloja sa vršnim odnosno gaznim slojem parketa, višeslojni parketi u manjoj mjeri reagiraju na utjecaj različitih nepovoljnih faktora iz okoline kao što su promjene temperature i vlage u zraku. Višeslojni sastav zbog svojstva iznimne dimenzijske stabilnosti za razliku od „masive“ omogućava proizvodnju parketa u velikim formatima daske. Višeslojni parketi zbog toga su primjereni za polaganje na podloge sa ugrađenim podnim grijanjem, a njihova ugradnja je znatno brža, čišća i jeftinija.  

Pogrešna je pretpostavka da su masivni parketi tvrđi i otporniji od višeslojnih parketa te da se mogu više puta reparirati jer su deblji i proizvedeni od jednog komada drva. Tvrdoću, a samim time i otpornost drveta na mehaničke podražaje ne definira njegova debljina nego vrsta, a u tom pogledu veoma je važna i površinska obrada parketa. Masivni parketi mogu se obnavljati, odnosno brusiti i ponovno lakirati otprilike jednako puta kao i višeslojni parketi jer je ukupna debljina materijala od spoja (pera i utora) do površine otprilike ista kod jednog i drugog proizvoda. 

U mogućnostima površinske obrade, ove dvije varijante parketa se ne razlikuju. Troslojni parket u odnosu na dvoslojni u nosivoj strukturi ima jedan dodatni sloj furnira koji ima stabilizirajuću fuknciju te mu daje na visini. Da bi se mogle proizvesti daske većih dimenzija (duljine 200 i širine 15 i više cm), koje ujedno zadovoljavaju kriterij čvrstoće i stabilnosti, one moraju biti izvedene iz 3 sloja odnosno proizvedene u obliku troslojnog parketa. Ne može se reći da je troslojni parket kvalitetniji od dvoslojnog parketa, jer oba proizvoda savršeno vrše svoju funkciju. Dvoslojni parket proizvodi se u manjim površinskim dimenzijama daske te je nešto tanji (prosječno 10 mm u odnosu na 14 mm debljine troslojnog parketa) što je u nekim situacijama prednost s obzirom da je izvedba podne obloge nerijetko ograničena zadanom visinom. 

Jednolamelni troslojni parketi poznati i kao daske (eng. planks), imaju vršni sloj načinjen iz jednog komada u čitavoj duljini i širini daske. U takvom formatu ovi podovi omogućuju prikaz punog karaktera drva, te ostavljaju dojam luksuza i veće površine prostora. Danas je moguće dobiti daske parketa šire od 30 cm i dulje od 500 cm. 

Vršni sloj trolamelnih parketa sačinjen je iz tri jednako široke pruge lamela različitih duljina raspoređenih duž jedne daske većih dimenzija. Takav dizajn podsjeća na klasične parkete složene u ravni vez te ostavlja dojam gušće složenih manjih dasaka. Ove parkete iz estetskih razloga preporučljivo je ugraditi u manje prostorije iako to nije pravilo.  

Osim vizualnog dojma, osnovna razlika između ove dvije varijante troslojnih parketa je cijena. Zadana klasa odnosno gradacija drveta mora biti dosljedno izvedena na cijeloj površini lamele. S obzirom da je površina lamele kod jednolamelnih parketa jednaka veličini daske, posljedično je veća i potrošnja sirovine potrebna da bi se postigao konačan izgled parketa, pogotovo ako je riječ o „čišćoj“ klasi gdje nisu dozvoljene prirodne nepravilnosti drveta kao što su čvorovi, bjelika i slično.  

Lak je neupojni premaz koji parketu pruža kvalitetan zaštitni sloj koji ga štiti od oštećenja, mrlja, i tekućine te olakšava čišćenje i održavanje. Sirovi parketi mogu se lakirati nakon ugradnje, međutim većina današnjih parketa na tržištu tvornički je lakirana pa govorimo o gotovim parketima. 
Lak parketu pruža relativno trajnu zaštitu koju treba obnoviti nakon 10 i više godina, ovisno o vrsti laka i korištenju parketa. U usporedbi sa uljenim parketom, lakirani parket ima nedostatak što eventualna oštećenja nije moguće sanirati mjestimično već je potrebno prebrusiti i ponovno lakirati cijelu površinu. 

Ako želite što prirodniji izgled drveta u svom interijeru, uljeni parket je pravi izbor za vas. Uljenje je znatno jednostavniji proces od lakiranja ali ga je potrebno periodično primjenjivati kako bi se drvetu vratila svježina. Ovisno o namjeni i opterećenosti prostora parket je potrebno nauljiti svake dvije do četiri godine. Uljeni parketi su za razliku od lakiranih manje otporni na mehanička oštećenja ali ih je sa druge strane moguće puno lakše i brže sanirati tako da se mjesto oštećenja po potrebi pobrusi i nakon toga tretira uljem. 

Prilikom donošenja odluke o izboru uljenog ili lakiranog parketa savjetujemo da u obzir uzmete vaše želje, ukus i životne navike kao i prostor u kojem parket namjeravate ugraditi.  

Za ugradnju parketa na pod sa toplovodnim podnim grijanjem preporučujemo dvoslojne ili troslojne gotove parkete. Višeslojni gotovi parketi imaju odgovarajuću konstrukciju i debljinu od 10 do 15 mm. Donji, nosivi sloj, može biti vezana ploča, HDF ploča ili jelova daska. Ovakvom konstrukcijom daščice postiže se stabilnost parketa. Skupljanje i rastezanje ne odvija se na vidljivom – površinskom, već u nosivom sloju parketa. Pri zagrijavanju sustava podnog grijanja pazite da ne dolazi do brze promjene temperature te da temperatura poda ne prelazi 26 °C. Primjerena vlažnost zraka u prostoru je od 40 do 60%. 

Većina parketa nije odgovarajuća za montažu u vlažnim prostorijama. Izuzetak su termički obrađeni parketi koji se mogu montirati i u kupaone i u saune. Zagrijavanjem drveta u proizvodnji iznad 200 °C vlažnost drveta se spušta na skoro 0% i time se smanjuje stupanj rastezanja i skupljanja drveta pri promjeni postotka vlage u prostoriji gdje smo montirali podnu oblogu. Savjetujemo da za zaštitu poda u kupaonama koristite ulje za parket. 

Uljeni parketi koji se povremeno održavaju otpornijim uljima mogu se montirati i u javne prostorije. Uz odgovarajuću njegu i održavanje, parket i u takvim prostorijama može biti postojan dugi niz godina. 

Parket je površinski zaštićen uljem ili lakom. Bez obzira o kakvoj se zaštiti radi, pri čišćenju zbjegavajte pretjeranu upotrebu vode. Krpa za čišćenje treba biti dobro ocijeđena odnosno vlažna. Ako površinu pretjerano tretirate vodom, ona može proći kroz lak na vodenoj osnovi i ostaviti mrlju na drvetu ili jednostavno može doprijeti do donjeg sloja parketa koji posljedično bubri pa dolazi do podizanja parketa. Za čišćenje i održavanje upotrebljavajte namjenska sredstva za održavanje lakiranih i uljenih površina koja možete nabaviti u našim trgovinama. Za pojedinu vrstu parketa možemo vam preporučiti odgovarajuće sredstvo za održavanje. 

Troslojni gotovi parket može se postavljati plivajuće na sve podloge koje su tvrde, ravne, suhe i čiste. U slučaju da niste sigurni da li parket možete položiti na Vašu postojeću podnu oblogu, predlažemo da se posavjetujete sa prodavačem ili parketarom. Parket možete lijepiti i na keramičke pločice koje ste prethodno izbrusili.  

Proces sušenja glazure zauzima vrlo važno mjesto u cijekupnoj fazi gradnje i potrebno mu je posvetiti pažnju i ozbiljnost. Površnim pristupom može doći do kasnijih šteta čija sanacija je izuzetno kompleksna i skupa. Parket možete ugraditi na estrih čija vlažnost ne prelazi granicu od 2%. Vlaga u estrihu mjeri se omskim uređajem ili CM-om (Carbidna metoda) koji pruža najpreciznije rezultate. 
Na vrijeme isušivanja estriha utječu razni čimbenici kao što je debljina i ravnomjernost debljine estriha, vrijeme polaganja, unutarnja klima, cirkulacija zraka u prostoru, temperatura zraka i postotak vlage u zraku, vanjski klimatski uvjeti i dr. Estrih se u pravilu brže suši uz vrata i prozore gdje je protok zraka brži pa se svakako preporučuje što češće provjetravanje prostora. Pretjerano zaglađen estrih sa previše vode u omjeru dovodi do pojave viskozne glatke površine čime se zatvaraju pore kroz koje vlaga izlazi te se znatno produljuje vrijeme sušenja. Takav estrih preporuča se površinski prebrusiti kako bi se pore otvorile a vlaga oslobodila.  
Prirodno vrijeme sušenja estriha ovisi o dosta čimbenika tako da je paušalna procjena vremena potrebnog za potpuno sušenje gotovo nemoguća. Vlaga iz dubine estriha mora izići kroz gornji sloj i to je jedini ispravan način sušenja. Stoga savjetujemo da se ne žurite sa ugradnjom podnih obloga te na taj način spriječite pojavu gljivica i plijesni ili bubrenje i oštećenja vaše podne obloge. 
 

Kvalitetu parketa u pogledu estetskih osobina kao što su: čvorovi, tekstura, stupanj prisutnosti kanala za smole, varijacije boje, urasla kora itd., ocjenjuju proizvođači. Parket se s obzirom na javne ili interne standarde raspoređuje u različite razrede koje imenuje proizvođač: O, Δ, I, II, III, A, B, C, D, ekstra, standard, rustik, VS, exquisit, select, natur, design itd. Ove oznake se odnose na izgled površine i nisu povezane s kvalitetom izrade proizvoda. 

Daske je najbolje položiti u smjeru glavnog izvora svjetlosti. Na taj način ćete postići najbolji izgled poda i najmanje vidljive spojeve.Ukoliko su sve daske parketa jednakih duljina, sa parketarom možete dogovoriti polaganje u pravilnom ili nepravilnom ravnom vezu.

Postoje i parketi koje možete slagati u riblju kost, tzv. talijanski vez (Herringbone) pod 90 stupnjeva ili u francuski vez (Chevron) pod 45 ili 60 stupnjeva

S obzirom da je parket prirodan materijal te su razlike u boji odnosno diskoloracija sasvim normalna pojava, savjetujemo da sa podopolagačem pregledate količinu parketa i dogovorite raspored dasaka u prostoriji kako biste postigli što ujednačeniji ukupan dojam. Također, savjetujemo da izdvojite daske koje vam najmanje odgovaraju kako bi se iste ugradile tamo gdje neće biti vidljive, primjerice ispod namještaja.